Koalicija sastavljena od više od 150 organizacija koje rade u oblastima Aboridžina i stanovnika Torresovog prolaza, ljudskih prava, pravnih pitanja, pitanja invaliditeta i izbjeglica podnijela je izvještaj Vijeću UN-a za ljudska prava.
Ovaj izvještaj identificira ključna pitanja ljudskih prava u kojima Australija ne ispunjava svoje zakonske obaveze.
Australijska vlada će se početkom 2026. godine pojaviti pred Vijećem UN-a za ljudska prava radi svog četverogodišnjeg pregleda, Univerzalnog periodičnog pregleda (UPR). UPR procjenjuje stanje i posvećenost Australije ljudskim pravima.
Human Rights Law Centre je napisao: „Zakon o ljudskim pravima Australije je nedostajući dio u srži australijskog zakona i politike koji uspostavlja jasne minimalne zaštite ljudskih prava i znači da vlade moraju uzeti u obzir prava ljudi prilikom kreiranja politika i pružanja usluga.“
Kontinuirani sistemski rasizam protiv Aboridžina i stanovnika Torresovog prolaza predstavlja značajan propust u oblasti ljudskih prava i hitno je potrebno podići dobnu granicu za kaznenu odgovornost na najmanje 14 godina kako bi se spriječilo zatvaranje djece od samo 10 godina, zatim u potpunosti ugraditi Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda (UNDRIP) u australijski zakon te provoditi rješenja koja sami domoroci predlažu za pitanja pravde.
Rodno uvjetovano nasilje i dalje je trajni i ozbiljan problem u zemlji, te je potrebno pojačati pravnu zaštitu za preživjele i od samog početka spriječiti pojavu porodičnog nasilja.
U nastavku izvještaja se naglašava:
Ustavni, zakonodavni i institucionalni okvir
• Ustav Australije i njene političke i pravne institucije i dalje djeluju s rasnim pristranostima protiv Aboridžina i stanovnika Torresovog prolaza. Australija nije uspjela osnovati Makarrata komisiju za donošenje zakona o istini i pregovorima o ugovoru. Posljedično, Australija ne ispunjava obaveze iz UNDRIP-a.
• Fragmentirani pristup Australije ljudskim pravima onemogućava jednaku zaštitu i zanemaruje višestruke oblike diskriminacije kojima su izložene manjinske skupine.
• Prebacivanje odgovornosti između saveznih i državnih vlada smanjuje sposobnost Australije da poštuje međunarodne obaveze, kao i transparentnost i odgovornost.
• Djeca u Australiji se i dalje suočavaju sa sistemskim kršenjem svojih ljudskih prava. Australija nema službeni mehanizam za preispitivanje rezervi i interpretativnih izjava.
• Zanemarivanje međunarodnih obaveza unutar zemlje ostavlja žrtve bez učinkovitih domaćih rješenja ili pristupa mehanizmima žalbi.
• Australija nema institucionalni mehanizam za istraživanje i procesuiranje međunarodnih zločina koje su počinili Australci ili počinjenih protiv njih.
• Australija nastoji proširiti tržište izvoza oružja i to na račun kršenja obaveza iz Ugovora o trgovini oružjem.
Domorodački narodi (Aboridžini) Australije i stanovnici Torresovog prolaza
Aboridžini i stanovnici Torresovog prolaza nakon prethodnih smanjenja budžeta nemaju nacionalno predstavničko tijelo, što je dovelo do loših rezultata u svim društvenim pokazateljima i negiranja njihovog prava na samoopredjeljenje. Postoji i hronični nedostatak finansiranja zaštite ljudskih prava domorodačkih naroda.
Domoroci u udaljenim zajednicama pate od dubokih deprivacija koje se odražavaju u prehrambenoj nesigurnosti, lošoj kvaliteti vode i nižem očekivanom životnom vijeku. Lošiji zdravstveni ishodi uključuju visoke stope sljepoće koja se može spriječiti, dijabetesa i zatajenja bubrega, osam puta veće od stopa kod neautohtonog stanovništva, pri čemu se 82% slučajeva reumatskih bolesti srca javlja kod autohtonog stanovništva.
Udaljene zajednice trpe zbog historijskog zanemarivanja infrastrukture: prenapučenih kuća, siromaštva, nestabilne opskrbe energijom i komunikacija, loših cesta i uzletišta.
Prava Aboridžina i stanovnika Torresovog prolaza na zemlju potkopavaju nedosljedni državni zakoni, nedovoljno priznavanje tradicionalnih veza i prepreke efikasnoj pravnoj zaštiti.
Kaznenopravni sistem
Nedovoljno finansiranje, sve veća složenost, veliki obim pravnih potreba i neadekvatni odgovori na neuspjehe tržišta pravne pomoći, posebno u udaljenim i ruralnim područjima, doprinose hroničnim nedostacima u pristupu pravdi u Australiji.
Aboridžini i stanovnici Torresovog prolaza u Australiji masovno su zatvarani, a sve veći broj ih je privremeno pritvoren. Visoke su stope zatvaranja žena, posebno Aboridžinki, žena i majki s otoka Torresovog prolaza. Djeca stara samo 10 godina i dalje se proglašavaju krivima i zatvaraju.
Istrage o zloupotrebama policije trebaju provoditi neovisna i dobro finansirana tijela. Policija zasnovana na „obavještajnim podacima“ i represivni zakoni nesrazmjerno pogađaju domoroce, etničke manjine, mlade i beskućnike.
Australijska policija sve više koristi tzv. prediktivne mjere i umjetnu inteligenciju, koje krše ljudska prava, nemaju odgovornost i jačaju rasne predrasude. Policijski pretresi su u porastu, najviše pogađajući mlade i domoroce, uzrokujući poniženje i traumu, te potencijalno kršeći zakon.
Obavezne kazne nesrazmjerno pogađaju domoroce, osobe s invaliditetom i ranjive skupine, što dovodi do viših stopa zatvaranja i narušavanja integriteta pravnog sistema. Australija i dalje daje prednost izgradnji zatvora pred alternativama temeljenim na dokazima.
Sistem maloljetničkog pravosuđa temelji se na logici zatvaranja: djeca u pritvorima suočena su sa samicom, nesigurnim uslovima i pretjeranom upotrebom sile. Dvoje djece je umrlo u maloljetničkim ustanovama u manje od godinu dana.
Status migranata i tražitelja azila
Australijski azilantski sistem, kroz štetne i diskriminatorne prakse, krši međunarodne obaveze. Presretanje i vraćanje tražitelja azila krši načelo zabrane prisilnog vraćanja.
Australija je potrošila 13 milijardi dolara na centre za pritvor izvan teritorija, unatoč smrtnim slučajevima, nasilju i liječničkom nemaru. Izbjeglice na Nauruu ostale su bez trajnih rješenja. UN-ovo Vijeće za ljudska prava proglasilo je Australiju odgovornom za proizvoljna pritvaranja u Australiji i Nauruu.
Ograničavanje prava na rad i obrazovanje, uskraćivanje finansijske podrške i zdravstvenog osiguranja gura tražitelje azila u siromaštvo i eksploataciju.
Izbjeglice s invaliditetom suočene su sa sistemskom diskriminacijom i isključene su iz Nacionalne šeme osiguranja invaliditeta (NDIS).
Prava osoba s invaliditetom
Osobe s invaliditetom trpe stalnu diskriminaciju, a reakcija australijske vlade izaziva duboko razočarenje.
Postoje praznine u implementaciji prava na sprečavanje diskriminacije, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i eksploatacije osoba s invaliditetom, a te praznine su dvostruko izražene za Aboridžine i stanovnike Torresovog prolaza i druge geografski marginalizovane zajednice.
Restriktivne prakse, prisilni tretmani i prisilna sterilizacija i dalje su rašireni u Australiji.
Osobe s invaliditetom nesrazmjerno su pogođene kaznenim sistemom i izložene su neograničenom pritvaranju.