Demonstracija moći ili vještačka kriza? Raspoređivanje Nacionalne garde u Washingtonu

Slanje više od 2.200 pripadnika Nacionalne garde na ulice Washingtona i naoružavanje dijela njih dogodilo se u trenutku kada nije prijavljena nikakva ozbiljna sigurnosna prijetnja.

Ova mjera je od samog početka naišla na negativne reakcije građana i aktivista civilnog društva. Kritičari naglašavaju da Trumpova administracija stvara umjetnu krizu kako bi legitimirala prisutnost vojnih snaga u glavnom gradu i istovremeno širila atmosferu straha među političkim protivnicima i demonstrantima.

Analiza službenih stavova pokazuje da je misija ovih snaga i dalje nejasna. Ministarstvo odbrane spominje samo „logističku podršku“ i „pomoć u projektima obnove zajednice“, ali nošenje oružja od strane vojnika ukazuje na ciljeve koji nadilaze infrastrukturne ili javne usluge. Ono što demonstranti nazivaju „umjetnom krizom“ zapravo može biti dio Trumpove strategije promjene javne percepcije – prikazivanje Sjedinjenih Američkih Država kao zemlje u vanrednom stanju kako bi se opravdala savezna intervencija u gradovima.

Iz analitičke perspektive ovo je raspoređivanje manje povezano s javnom sigurnošću, a više s politikom moći unutar zemlje. U trenutku kada službene statistike pokazuju relativan pad nasilnih zločina u Washingtonu, posezanje za Nacionalnom gardom više izražava „demonstraciju moći“ nego učinkovitu politiku kontrole kriminala. Drugim riječima, Trump je želio prikazati svoju vladu kao onu koja i dalje drži situaciju pod kontrolom, čak i ako stvarni podaci ne podržavaju takvu tvrdnju.

Skretanje pažnje s neuspjeha

Jedan od glavnih ciljeva Trumpa u raspoređivanju Nacionalne garde može se tumačiti u političkom okviru – konkretno, kao pokušaj da se pažnja javnosti odvrati od neuspjeha njegove druge administracije tokom posljednjih osam mjeseci nakon povratka u Bijelu kuću. U to vrijeme suočavao se s nizom unutarnjih izazova, uključujući kritike načina upravljanja društvenim krizama, masovne demonstracije protiv rasne diskriminacije, kao i nezadovoljstvo imigracijskom politikom. Dodatno, težinu slučaja Epstein doprinosi tom cilju. Stoga je stvaranje „izmišljenog neprijatelja“ na ulicama Washingtona, a zatim prikazivanje borbe protiv njega moglo poslužiti kao prilika za obnovu imidža snažnog i odlučnog predsjednika.

Demokratski čelnici, među njima i Hakeem Jeffries, izravno su optužili Trumpa da se „igra sa životima američkog naroda“ i da „stvara krize“. Raspoređivanje vojnih snaga u gradovima poput Washingtona, Chicaga i Los Angelesa – koji se većinom smatraju uporištima demokrata – imalo je ne samo sigurnosnu, već i snažnu političku dimenziju. Izbor tih gradova pokazuje da je Trump praktički povezao sigurnosnu politiku s izbornim nadmetanjem.

Analitički gledano, on je težio dvostrukom efektu: s jedne strane, učvršćivanje baze republikanskih birača naglašavanjem „autoritet protiv nereda“, a s druge strane, stvaranje izazova za lokalne demokratske čelnike nametanjem savezne intervencije u njihovim jurisdikcijama. Ova situacija je navela demokrate da Trumpov potez nazovu „grubim kršenjem Ustava“, budući da se prema američkoj političkoj tradiciji Nacionalna garda raspoređuje uglavnom na zahtjev guvernera saveznih država.

Društvene i pravne posljedice: od nepovjerenja javnosti do prijetnje Ustavu

Društvene reakcije na prisutnost naoružane Nacionalne garde u Washingtonu pokazale su da ova mjera nije povećala osjećaj sigurnosti, već je pojačala tjeskobu i nepovjerenje. Demonstranti su se suprotstavili vojnicima gardijskim sloganima i simbolima, otvoreno nazivajući to raspoređivanje „okupacijom grada od strane savezne vlade“. Ove reakcije pokazuju da upotreba vojnih snaga u urbanom tkivu ne samo da nema sigurnosnu funkciju, već može narušiti politički legitimitet središnje vlasti.

S pravnog stajališta, ovaj potez dovodi u pitanje granice između saveznih i državnih ovlasti. Raspoređivanje Nacionalne garde bez zahtjeva guvernera, prema mišljenju mnogih pravnih stručnjaka, predstavlja zadiranje u lokalne ovlasti i kršenje načela federalizma. Iako savezna vlada u izvanrednim situacijama može posegnuti za ovakvim mjerama, izostanak jasnih dokaza o postojanju sigurnosne krize čini ovo opravdanje slabim. Gradonačelnici gradova poput Chicaga i Washingtona otvoreno su nazvali raspoređivanje nezakonitim i protivnim duhu Ustava.

S druge strane, historijsko iskustvo Sjedinjenih Američkih Država je pokazalo da militarizacija javnog prostora, posebno tokom perioda društvenih protesta, ne dovodi do smanjenja nezadovoljstva, već može povećati jaz između vlasti i društva. Protesti građana protiv Nacionalne garde u Washingtonu i protivljenje lokalnih lidera u demokratskim saveznim državama ukazuju na rast političkih i društvenih podjela u Americi. Kao rezultat, Trumpova strategija, iako može stvoriti privid moći u kratkom roku, dugoročno će produbiti krizu legitimiteta i političku polarizaciju u Sjedinjenim Američkim Državama.